Ladjarska Serenata Lyrics

Da od silnih briga Bog posustane, Pa me zamoli da ga odmenim, Ne bi bilo lepo da mu, dok ne ustane, Svet na bolje promenim... Ipak, kad već dr?im ?ezlo čudesno, Zavar'o bih trag gromom plamenim... A dotle bih reku skren'o malko udesno, Starim drumom kamenim... Pa da kroz moj sala? lađe prolaze, I od đerma jo? stanu trubiti, Da ti bar s basamka gledam obraze... Kad ih ne smem ljubiti... Pa da me u slu?bu sam car pri'vati... Teget mundir knap... Dugmad - dukati... Da se, kad medaljon krene? pokazivati, Nema? čime brukati... Pa da i tvoj baba podavije rep... I da drugi list počne listati: Jel'te, gospon-matroz, mo?el' ovaj ?lep Pod va? oraj pristati? Malen je sobičak srce bekrije... Jednu jedinu mo?e primiti... Al bez brige... Sve da santa nebo prekrije... Ima? di prezimiti... Sad utuli fenjer... Sakri ?ibicu... Mesečev ću prah tek da istrunim... Da u mraku lovim zlatnu ribicu... Da joj ?elju ispunim...