Portret mog ?ivota Lyrics

Mesec prosipa bokal fosfora.
Vitra? mraza na oknu prozora.
Jedne no?i k'o ova, zna?e Bog,
doslika?u portret ?ivota svog.

Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tuma?e,
?avo prste u farbu uma?e.

Prave si boje dodala na taj portret ?ivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, ?eznjivu,
i boju breskve, ne?nu i srame?ljivu,
setno sivu, nepogre?ivu.

Roze na?oh me?' starim pismima,
modru vrpcu nad te?kim mislima,
ukrah ri?u iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.

Uzeh oker sa sve?e sve?arske,
drap sa svilene ma?ne be?arske,
mrku s tambure tu?nih tonova
a cinober sa nosa klovnova.

Prave si boje dodala na taj portret ?ivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi ?tedela,
ali bez nje bi bela jo? izbledela -
bez crne bela ne bi vredela.

Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao ?apati,
ni?u u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati.

Vetar dokono senke spopada.
Huk u ambis ti?ine propada.
Jedne no?i, k'o ova, zna?e Bog,
doslika?u portret ?ivota svog.