Povečerje Lyrics

Ja ne znam za?to svako veče
U strahu čekam da se javi
Glas jedne trube, i da poteče
U mojoj krvi, u mojoj glavi.

Djetinjstvo moje kraj kasarne
U ovoj trubi jo? se krije,
I mrtva usta iz vojarne
U noći viču da netko bdije.

Kad čujem trubu tog svirača,
?to stoji negdje na mrtvoj stra?i,
Ja znam da netko usred plača
I mene zove, i mene tra?i.

Ne budi, trubo, to ?to ode,
Na svakom grobu raste trava,
I ispod zemlje, ispod vode
Tvoj drug već davno mrtav spava.

I neće čuti to ?to svira?,
I neće znati ?to ga zove,
Ti samo stare rane dira?,
Ti samo budi? mrtve snove.

Dok spava grad pod rukom neba,
Dok spava sve ?to spati treba,
Ti zalud zove? iz tog mraka
Imena davnih o?iljaka.

I tu preda mnom opet idu,
U dugom redu kao četa,
Svi davni dani mog ?ivota,
Sva davno izgubljena ljeta.

I ?to da počnem, kamo sada,
Sa godinama sto se ru?e,
Kroz trg i ulice mog grada,
Kroz kosti moje vjetar pu?e.

I svake noći jo? se javlja
Taj glas od sjene i od plača,
I neka ruka trubu stavlja
Na mrtva usta....mog svirača.